Antologijsko djelo hrvatske književnosti uz Šenoinu Seljačku bunu najznačajniji roman hrvatske književnosti 19. stoljeća u kojemu se "osporavaju dotadašnje konvencije hrvatskih romana uvodi se pripovijedanje koje ne slijedi prirodni tijek događaja nego se u dugim sekvencijama vraća u prošlost a osim realističkih opisa djetinjstva i školovanja glavnog lika Ivice Kičmanovića prisutni su elementi fantastike demonskih likova i neumitne zle sudbine. Taj roman tako uspijeva povezati gotovo naturalistički ocrtane likove i kritičku analizu njihove društvene pozadine s romantičnim zapletima i gotovo mitskom simbolikom ne jasnih odnosa između sna i jave dobra i zla fatalizma i borbe protiv zle sudbine. Brojni kontrasti među likovima kao i između grada i sela uvelike pridonose dinamici pripovijedanja a uspjelo prepletanje različitih slojeva značenja osiguravaju tom romanu važno mjesto u povijesti hrvatske književnosti te recepciju čak i kod suvremene publike." (Milivoj Solar Književni lesikon)
